piše: Goran Slavić

Bila je to prva prava utrka na našem području, a privukla je veliku pozornost u cijeloj Italiji i u inozemstvu. Start je ove utrke bio u Matuljima ispred restauracije Marijana. Opasna i krivudava staza s više od 90 zavoja predstavljala je izazov za tadašnje automobilističke asove, ali je ujedno pokazala da i u ovim krajevima ima odvažnih vozača.

Dan prije utrke u Opatiji je vladala prava športska groznica, nešto slično onome što se događalo posljednjih godina uoči velike nagrade na Grobniku. Brojni talijanski natjecatelji poput Zironde na Derbyju (pobjednik u Cortini d'Ampezzo), Biondettija na Bugattiju (pobjednik u Monzi), Fagiolija također na Bugattiju (pobjednik u Bologni), Poiluccija, Caniata, Pollonija, Pastorea (Maserati), Morana itd. te inozemni natjecatelji poput Machera i Melcoma pristizali su sa svojim snažnim automobilima od kojih su mnogi okusili slast pobjede na najpoznatijim svjetskim stazama.

Opatija je tada živjela u punom sjaju. 15. IX. 1929. održan je Međunarodni automobilistički susret, 20. IX. natjecanja u automobilističkoj eleganciji, 21. IX. vožnje među čunjevima, a mjesec dana ranije Opatiju je posjetila karavana ADAC-a (njemačke automobilističke udruge) u kojoj je bilo 120 automobila.



Detalji sa starta u središtu Matulja


Tehnički pregledi i treninzi održani su 21. IX. u središtu Matulja. Cesta je za promet bila zatvorena od 14 do 18,00 sati i već na sam dan treninga postalo je jasno da će se na utrkama voditi ogorčene borbe. Toga se dana dogodila i jedna nesreća. Naime, njemački vozač Wenzler (Mercedes) spustio se s Učke prema Matuljima u trenutku kada cesta više nije bila zatvorena i u prvom zavoju sudario se s talijanskim vozačem Rosom (O.M.) koji se ništa ne sluteći normalnom brzinom kretao u suprotnom smjeru. Do nesreće je došlo zbog toga jer je Wenzler prije utrke na Učku nastupao u Austriji, gdje se tada vozilo lijevom stranom, pa je tako ušao i u zavoj. Natjecatelji su ostali neozlijeđeni, a na automobilima je pričinjena znatna šteta.



Detalji sa starta u središtu Matulja


Ujutro, uoči utrke, mnoštvo se svijeta sjatilo uzduž staze tražeći najbolje mjesto za gledanje, a mnogi su autobusima i vlastitim automobilima krenuli prema cilju koji je bio ispred Planinarskog doma vojvotkinje od Aoste. U tom je razdoblju u Rijeci bilo otprilike 700 vozača. Do Veprinca su vozili autobusi riječkih tvrtka Grattoni i Woloschin. U Tumpićima iznad Veprinca bila je postavljena ozvučena tribina za uzvanike, tako da su gledatelji bili obavješćivani o tijeku utrke, a mnogo se ljudi okupilo i na startu u Matuljima. Cesta je toga dana zatvorena u 8,30 sati, a do Veprinca se moglo stići jedino cestom iz Ičića, koja je ostala otvorena.
Za održavanje telefonskih linija dopremljeno je 30 metričkih centi materijala, od toga 7 telefona i 60 km kabela. Staza je podijeljena na pet sektora kojima je upravljalo pet sektorskih sudaca, a svakih 100 m staze bio je postavljen jedan športski djelatnik.



Detalji sa starta u središtu Matulja


Koliku je pozornost privukla utrka svjedoči i činjenica da je na cilju između osam i devet sati prodano 300 kava, kojoj su, kako je pisao ondašnji tisak, cijene rasle s nadmorskom visinom. Red su u utrci provodili vojnici, karabinjeri i policajci. Prema novinskim izvješćima vrlo su dobro funkcionirale telefonske veze, suci su zavoja bili odlični, a pripremljena su bila i tri vozila prve pomoći (Frančići, Veprinac, Učka) koja na sreću nisu morala intervenirati.

Za pobjednike su bile predviđene sljedeće nagrade: Kup Opatije za najbolju vozačicu što ga je dodjeljivala lokalna turistička udruga; Kup Kvarnera (umjetnički rad) za najboljeg vozača u klasi šport, a dodjeljivala ga je Provincija; Kup Mussolini za prvoplasiranog u klasi trkaćih automobila. Na utrkama su bili nazočni gradonačelnici Voloskog – Opatije (De Stadler), Veprinca (Palcich) i Matulja (Enea Tomassich). Od važnih gostiju tu su bili riječki prefekt general Bruni, predsjednik Kabineta koji je dodijelio nagradu u Kupu Mussolini i talijanski konzul u Zagrebu Barocchi.



Jedan od trenutaka u utrci u «s» zavoju ispod mjesta Zatka


U 10,20 iz Matulja je krenuo prvi automobil Aurea s talijanskom vozačicom Gildom Morelli. U 10,41 praćena velikim oblakom prašine, vozačica se pojavljuje u posljednjem zavoju pred ciljem i nekoliko sekundi nakon toga, uz pljesak gledatelja završava utrku. Bila je to jedina žena koja je nastupila u utrci. Poslije nje slijede dolasci kategorije sport 1100 cm3: Apollonio iz Trsta na Fiatu, odvjetnik Bonetta-Zotti, također na Fiatu i Milberger na austrijskom Salmsonu. Najvećim pljeskom popraćen je dolazak asova Pastorea i Morandija. Odvjetnik Poilucci iz Trsta, pobjednik Kvarnerskog kupa, prešao je stazu s Alfa Romeom u vremenu 15'9''4/5 no nakon prolaska ciljem izgubio je kontrolu i okrznuo zid, razbivši pritom i blatobrane. Inž. Jellouscheg izletio je na hrpu kamenja zbog premještanja balasta u posljednjem zavoju pred ciljem, ali se zahvaljujući svojim vrhunskim sposobnostima uskoro vratio u utrku.

Zanimljiva je bila utrka za Mussolinijev kup za koji su se natjecali Fagioli u Bugattiju te Caniato i Polini. Pobijedio je Tršćanin Polini u Alfa Romeu koji je prešao stazu u vremenu 15'6''. Od Riječana dobra su vremena postigli Ghiczy i Jugo. Utrka je završila u 13,40 sati. Istoga je dana s početkom u 13,50 sati organizirana i motocilistička utrka Opatija – Učka. U klasi 500 pobijedio je Ruggero Tomc, koji je bio ujedno i apsolutni pobjednik. Od domaćih natjecatelja u klasi 350 sudjelovali su Riječani Mohovich i Savino. Mohovich je odustao, dok je Savino pobijedio, unatoč privremenom odustajanju zbog zamjene svjećica u Veprincu.



Prolaz Klingera na Bugattiju kroz cilj


Utrka Opatija – Učka 8. IX. 1930.

Ohrabreni uspjehom iz prethodne godine, marljivi članovi riječkog autokluba odlučili su ponovno organizirati utrku na Učku. No ovaj su put željeli pridobiti i zvučnija imena, što im je i pošlo za rukom. Prijave su otvorene i u susjednim zemljama. Osim toga, organizator je osigurao i vrlo dobar fond nagrada, vrijedan 50.000 lira. Tako je pobjednik u I. klasi trkaćih automobila dobivao 4.000 talijanskih lira, u II. klasi 10.000 lira, a u športskim klasama (I., II., III., IV. i V.) za prva se tri mjesta dobivali 2.000, 1.000 i 500 lira. Vozač koji je i u apsolutnom redoslijedu prvi dobivao je još 3.000 lira, ali pod uvjetom obaranja prošlogodišnjeg Pollonijevog rekorda (15'6''), dok je apsolutni pobjednik u športskim klasama dobio 2.500 lira. Za najbolje natjecatelje pripremljene su medalje i pločice.



von Morgen u svome automobilu


Uoči utrke pozvani su fotografi koji su snimali najpoznatije svjetske utrke da izlože u Opatiji najuspješnije fotografije uz nagrade od 200, 100 i 150 lira.
Za utrku se prijavilo pedesetak vozača, a najzvučnija su bila imena Fagiolija i Von Morgena, koji su nastupali u najpoznatijim svjetskim utrkama.

U subotu je cesta u Matuljima zatvorena u 13 sati, a trening je počeo sat kasnije. Lakše su nezgode zabilježene na treninzima kada je Albino Fram izgubio kotač na prvom treningu, dok je na drugome Bianchi izletio sa staze.
Sljedećeg je dana cesta zatvorena u osam sati, a utrka je počela u 9,30. Opatijska automobilistička udruga (Cooperativa Automobilisti del Carnaro) organizirala je autobus koji je polazio za Veprinac u 7,00 sati ispred hotela Palace, a vraćao se nakon završetka utrke. Cijena karte bila je 10 lira do Veprinca i 15 do Učke.

Staza je podijeljena na šest sektora. Svaki je športski djelatnik bio označen posebnom trakom. Tako su članovi športske komisije na lijevom rukavu nosili zelenu traku, suci zavoja i njihovi zamjenici crvene trake, a predsjednik organizacijskog komiteta modru. Suci su bili opremljeni zelenom i crvenom zastavicom. Zanimljivo je istaknuti da je zelena zastavica u ono vrijeme značila opasnost, a crvena zaustavljanje i prekid utrke. U slučaju izložene crvene zastave suci su zavoja telefonski obavijestili startera i prethodni zavoj, pa tako redom.

Za natjecatelje koji su kasnili sa startom smatralo se da su startali i morali su se premjestiti na desnu stranu ceste iza starta. Najprije su startale manje klase, a potom više. Startalo se s upaljenim motorom. U Tumpićima je, kao i prethodne godine, podignuta natkrivena i ozvučena tribina.

U devet sati stazu je zatvorio predsjednik Rijčkog auto-kluba Colussi, a potom je uskoro startala kategorija šport. Najuzbudljiviji trenutak utrke bilo je izlijetanje Faggiolija kada je utrka bila prekinuta sat vremena. Fagioli je u nesreći udario glavom o zaštitno staklo, dok je njegov suvozač Ottavio Bernardi ispao iz automobila, slomio nosnu kost te zadobio ozljede po licu i rukama. Fagioli je u nesreći zadobio potres mozga, polomio zube i dobro se nabio. Smješten na kirurškom odjelu riječke bolnice u sobi br. 11, unatoč tom što nije mogao govoriti, još je iste večeri poslao brzojav svojoj majci.

Najboljim je vozačima dodjeljivano nekoliko pehara: Kup Mussolini, trogodišnji prijelazni pehar dobio je Hainz von Morgen. Isti je vozač osvojio i Kup Kvarnera što ga je dodjeljivala Kvarnerska provincija. Kup Opatija koji je dodjeljivalo vološćansko-opatijsko poglavarstvo dobio je Pastore, a počasnu ploču Zehentner. Zlatne medalje pripale su von Morgenu, Pastoreu i Zehentneru.

Utrka se trebala održati i 13. rujna 1931., no desetak dana prije predviđenog početka otkazana je zbog novčanih i organizacijskih poteškoća.

-Goran Slavić

Izvor: BBF1S.com